Mehaničke komponente su osnovne jedinice koje čine mehaničku opremu i temeljne nosače za realizaciju mehaničkih funkcija. Oni se kombiniraju i sastavljaju kako bi formirali cjelovite mehaničke sustave, preuzimajući ključne uloge kao što su prijenos snage, kontrola kretanja i strukturalna podrška. Po definiciji, mehaničke komponente odnose se na nedjeljive neovisne proizvodne jedinice unutar strojeva, uključujući i standardne dijelove (kao što su vijci, ležajevi i zupčanici) i ne-standardne prilagođene dijelove (kao što su posebno oblikovani nosači i konektori). Njihove temeljne karakteristike leže u 'funkcionalnosti' i 'zamjenjivosti'-prve zahtijevaju komponente da precizno ispune svoje dizajnerske zadatke, a druge omogućuju masovnu proizvodnju i zamjenu održavanja putem standardiziranog dizajna.
Mehaničke komponente mogu se klasificirati na različite načine. Po funkciji se mogu podijeliti na komponente prijenosa (zupčanici, lanci, spojke), potporne komponente (osovine, ležajevi, okviri), priključne komponente (vijci, klinovi, zakovice) i komponente za brtvljenje (uljne brtve, brtve) itd. Po materijalu se mogu podijeliti na metalne komponente (čelik, lijevano željezo, aluminijske legure), ne-metalne komponente (plastika, guma, keramika) i komponente kompozitnog materijala. Na primjer, radilica u automobilskom motoru metalna je komponenta prijenosa koja treba izdržati visoku temperaturu, visoki tlak i recipročno gibanje; dok je brtveni prsten u perilici rublja nemetalna brtvena komponenta koja mora biti otporna na kemijsku koroziju i imati sposobnost elastične deformacije.