Ispitivanje tvrdoće metalnih otisaka važno je sredstvo za procjenu svojstava materijala i uvjeta obrade. Uobičajeno se koriste različite metode, a odgovarajuća se metoda mora odabrati na temelju karakteristika dijela i svrhe ispitivanja. Ispitivanje tvrdoće po Brinellu koristi kuglični utiskivač od cementnog karbida, primjenjuje ispitnu silu i drži je određeno vrijeme, mjeri promjer udubljenja za izračunavanje vrijednosti tvrdoće i prikladan je za materijale s ne-jednoličnom mikrostrukturom, kao što je lijevano željezo. Veća udubljenja daju stabilnije rezultate, ali mogu oštetiti površinu i nisu prikladna za tanko{4}}dijelove ili gotove proizvode. Rockwellov test tvrdoće utvrđuje tvrdoću mjerenjem dubine udubljenja. Jednostavan je i brz za rukovanje, stvara mala udubljenja i nudi različite ljestvice kao što su HRA, HRB i HRC, od kojih je svaka prikladna za materijale s različitim rasponima tvrdoće. HRB ili HRC ljestvice se obično koriste za utiskivanje metala, ali važno je napomenuti da debljina uzorka treba biti veća od 10 puta dubine udubljenja. Vickersov test tvrdoće koristi dijamantni piramidalni utiskivač, mjeri dijagonalnu duljinu udubljenja za izračunavanje tvrdoće i nudi visoku točnost i širok raspon ispitne sile, od nekoliko grama do desetaka kilograma. Može mjeriti i mikrotvrdoću i makrotvrdoću, a posebno je prikladan za tanke limove i slojeve naugljeničenog ili premazanog sloja, točno odražavajući promjene tvrdoće u mikroskopskim područjima materijala. Ispitivanje tvrdoće po Leebu je metoda dinamičkog odbijanja. Njegova mala veličina čini ga prenosivim i prikladnim za-testiranje velikih žigosanih dijelova na licu mjesta, ali na njegovu točnost utječu radni čimbenici. Ispitivanje tvrdoće po Knoopu koristi se za izuzetno tanke slojeve ili lomljive materijale.
Pri ispitivanju metalnih utisnutih dijelova treba obratiti pozornost na sljedeće: površina mora biti ravna i čista, bez oksidnog kamenca i ulja; potrebno je odabrati odgovarajuću ispitnu silu i vrijeme zadržavanja; za dijelove od tankog lima osigurajte odgovarajući oslonac kako biste spriječili pogreške; dubinu otvrdnutog sloja treba mjeriti točku po točku od površine prema unutra. Ispravna primjena ovih metoda može dati točne podatke o tvrdoći, pružajući osnovu za kontrolu procesa i prihvaćanje proizvoda.